Struktura

Potpredsjednice

Ana Brnčić je rođena 1975. u Rijeci, Hrvatska. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i kao stipendist Vlade RH i Velike Britanije magistrirala, uz pohvale, suvremene europske studije na Europskom Institutu Sveučilišta Sussex (UK). Ana posjeduje i Diplomu Londonske škole za odnose s javnošću (LSPR).

 

Svoju je karijeru započela u lokalnoj upravi grada Opatije, gdje je od 1998. do 2001. radila kao voditelj projekta Svjetske zdravstvene organizacije – Opatija zdravi grad. U Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija počinje raditi 2002., nakon završetka studija u Ujedinjenoj Kraljevini. U sedmogodišnjem razdoblju radi na poslovima stručnog suradnika za informiranje iz područja europskih integracija (2002-2004), voditeljice Ureda državne tajnice za europske integracije (2004-2006), zamjenice šefa Kabineta ministrice vanjskih poslova i europskih integracija (2006-2008) te voditeljice odsjeka za praćenje i koordiniranje procesa pregovora s EU (2008-2009).

 

Nakon odlaska iz MVPEI-a pridružuje se T-HT Grupi, vodećoj kompaniji na tržištu telekomunikacija u Hrvatskoj, gdje od ožujka 2009. radi kao viši savjetnik u Odjelu za usklađenost poslovanja. U travnju 2010., na poziv tvrtke Ecorys UK Limited iz Velike Britanije, preuzima funkciju tim lidera u Informacijskom centru EU-a pri Delegaciji Europske unije u Republici Hrvatskoj.

 

Ana je i predsjednica Upravnog odbora Akademije za politički razvoj, organizacije civilnog društva čiji je cilj razvijanje demokratske političke kulture među vrhunskim mladim kadrovima te poticanje dijaloga i suradnje na pitanjima od općeg društvenog interesa za RH.

Na mjesto potpredsjednice Hrvatskog društva za Ujedinjene narode izabrana je u studenom 2009. godine.

 

Maja Kosor

 

Glavna tajnica

Gordana Garašić rođena je 25. svibnja 1970. godine u Zagrebu, Hrvatska. Diplomirala je 1994. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu i položila pravosudni ispit 2006. godine. Pohađala je i niz specijalističkih tečajeva te stručne seminare namijenjene stjecanju specijalističkih vojnih znanja te pravnih aspekata sudjelovanja u mirovnim misijama i operacijama u SAD-u, Velikoj Britaniji, Austriji, Češkoj, Belgiji i dr.

Karijeru je započela u Ministarstvu unutarnjih poslova 1994. godine te nastavila u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH, a od važnijih dužnosti koje je tijekom karijere obnašala valja istaknuti dužnost vojnog savjetnika u Vojnom predstavništvu RH pri NATO-u pri Misije RH pri NATO-u (2004. - 2008.).  Od ožujka do rujna 2010. godine sudjelovala je u NATO mirovnoj operaciji u Afganistanu-ISAF. Po povratku iz ISAF-a raspoređena je u Ured predsjednika RH na dužnost pomoćnice savjetnika Predsjednika RH za obranu.

Odlikovana je Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina časne i uzorne službe, Medaljom „Oluja“, NATO medaljom „ISAF“. Za svoj je rad pohvaljivana u više navrata. Promaknuta u čin brigadirke u svibnju 2011.

 

Rizničarka

Martina Krizman rođena je 30. travnja 1984. godine u Puli. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 2009. godine, te je od tada zaposlena u  u Ministarstvu pravosuđa kao stručni suradnik u Upravi za Europsku uniju i međunarodnu suradnju. Tijekom studija u sklopu programa razmjene Skupštine europskih regija – Eurodyssee, obavljala je stručnu praksu u Francuskoj.

U radu Hrvatskog društva za Ujedinjene narode sudjeluje od njegove ponovne uspostave 2008. godine, a funkciju rizničarke preuzima u srpnju 2011. godine.  

 

Nadzorni odbor

Predsjednik

Prof.dr.sc. Davorin Lapaš je rođen 14. studenog 1971. u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu 24. listopada 1995. primivši Dekansko priznanje kao najbolji diplomirani student za rezultate postignute u cjelokupnom studiju. 1997. pohađa Haašku akademiju za međunarodno pravo, a u siječnju 1998. zapošljava se na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao mlađi asistent na Katedri za međunarodno pravo.

Nakon boravka na Asser institutu za privatno i javno međunarodno pravo u Haagu, 1999. stječe magisterij znanosti iz međunarodnog prava s prosjekom ocjena 5,0 obranivši magistarski rad s naslovom „Međunarodne nevladine organizacije kao subjekti međunarodnog prava“. Od 1998. član je Hrvatskog društva za međunarodno pravo, a od 2008. je i njegov tajnik. 2000. godine postaje i član International Law Association (ILA). 1999. postaje asistent na Katedri za međunarodno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Nakon boravka u Aix-en-Provenceu (Francuska), Solunu (Grčka), te sudjelovanja na seminaru Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno pravo (International Law Commission) u Ženevi 2000. godine, dovršava 2002. doktorsku disertaciju za boravka na Max-Planck institutu za međunarodno javno i poredbeno pravo u Heidelbergu (Njemačka) te stječe stupanj doktora pravnih znanosti iz područja međunarodnog prava. U prosincu 2003. izabran je za docenta na Katedri za međunarodno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, a 2008. za izvanrednog profesora na istoj katedri.

Godine 2004. izabran je za redovitog člana Hrvatske akademije pravnih znanosti. Uz više radova s područja međunarodnog prava, objavio je i četiri knjige: „Međunarodne nevladine organizacije kao subjekti međunarodnog prava (1999.), „Sankcija u međunarodnom pravu (2004.), Pravo međunarodnih organizacija (2008.), te Međunarodnopravna zaštita izbjeglica (2008). Među znanstvenoistraživačkim projektima, godine 1997/98. sudjelovao je na projektu Međunarodnog odbora Crvenog križa za utvrđivanje međunarodnog humanitarnog prava.

Od 2005. predaje na Poslijediplomskom studiju iz međunarodnog javnog i privatnog prava i Poslijediplomskom studiju iz europskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, te na Poslijediplomskom studiju iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kao i na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije. Vlada engleskim i francuskim jezikom te svahiliem.

Predsjednik je Nadzornog odbora Hrvatskog društva za ujedinjene narode od 2011. godine.

 

Članovi

Dragutin Repinc je rođen 19. studenoga 1959. u Zagrebu. 1982. godine završio je Vojnu akademiju u Beogradu i Karlovcu – smjer inženjerija. Od 1991. godine do danas obnaša niz različitih dužnosti u Oružanim snagama RH. Između ostaloga bio je instruktor upravljanja obukom, upravljanja organizacijom i vođenja u sklopu hrvatsko-američkog programa MPRI-DTAP (1995-1996.), zapovjednik Časničke škole (1997.), načelnik stožera Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske (2003-2005.), te načelnik Uprave za planiranje, J-5, Glavnog stožera OS RH (2008-2011.). Završio je Zapovjedno-stožernu školu u Zagrebu 1994. godine te Zapovjedno-stožernu školu u Fort Leavenworthu, Kanzas, SAD, 1997. godine. U prosincu 2005. imenovan je za  zapovjednika/glavnog vojnog promatrača u misiji UNMOGIP u Indiji i Pakistanu gdje ostaje do prosinca 2007. Pohađao je UN pilot tečaj za više vođe u Abuji, Nigerija, te je sudjelovao u brojnim NATO/PfP tečajevima, seminarima, sastancima i vježbama. Trenutno obnaša dužnost zapovjednika Hrvatske kopnene vojske i nosi čin general bojnika. Odlikovan je redom kneza Branimira, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina uzorne službe, Medaljom „Oluja“ i Medaljom UN-a za misiju UNMOGIP.

 

Budimir Lončar trenutno obnaša dužnost predsjednika Savjeta Predsjednika Republike Hrvatske za vanjsku politiku i međunarodne odnose. Bogatu diplomatsku karijeru započeo je još u bivšoj Jugoslaviji gdje je u razdoblju od 1957. do 1964. bio na mjestu posebnog savjetnika Federalnog tajnika za vanjske poslove. Sudjelovao je na brojnim konferencijama Pokreta nesvrstanih zemalja, a u razdoblju od 1988. do 1991. nekima je i predsjedao. Obnašao je dužnost veleposlanika Jugoslavije u Indoneziji i Njemačkoj, te SAD-u. U zemlju se ponovno vraća 1984., kada je imenovan za zamjenika ministra vanjskih poslova, a 1987. i sam postaje ministar, te na tom mjestu ostaje sve do raspada Jugoslavije 1991. Godine 1993. imenovan je posebnim izaslanikom Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za Pokret nesvrstanih zemalja. Nakon odlaska iz UN-a obavljao je savjetničke dužnosti i konzultantske poslove u raznim nevladinim organizacijama – Fondaciji Apel savjesti, Svjetskom vijeću religijskih i duhovnih vođa u New Yorku i Centru za humanitarni dijalog u Ženevi.